Iako se RH sa stopom ranog napuštanja školovanja od 4,5% (podatak iz službenoga dokumenta Europske komisije o ranom napuštanju školovanja u EU, 2014. ) ubraja među nekoliko prvih zemalja EU, stalne i nagle promjene u društvu i svijetu oko nas ne daju nam garanciju da će tako i ostati i da su podatci sasvim točni. Naime, dostupni javni podatci o ranom napuštanju školovanja u RH vrlo su neujednačeni, odnosno često ne odgovaraju stvarnim pokazateljima na terenu što je slučaj na nacionalnoj, ali i lokalnoj razini gdje ne postoji baza podataka kao ni planovi djelovanja u prevenciji ranoga napuštanja školovanja (više od 20 % mladih u dobi od 15 do 29 godina u RH imaju NEET status (nisu u sustavu obrazovanja kao ni zapošljavanja).

Projektne aktivnosti vođene “bottom up” metodom započele su u rujnu 2016., a odnose se na kvalitativna istraživanja različitih utjecaja ranog napuštanja školovanja u ruralnom i urbanom kontekstu (intervjui, fokus grupe, prikupljanje životnih priča), zatim zajedničke edukacije odgojno-obrazovnih djelatnika i stručnjaka koji rade s mladima i za mlade o primjerima dobrih praksi u prevenciji ranoga napuštanja školovanja (unutar i izvan školskih ustanova) te izradu integriranih lokalnih planova prevencije.

U dosadašnjoj analizi podataka prikupljenih kroz održane fokus grupe i intervjue s mladima i raznim dionicima od predstavnika Grada Osijeka, Osječko-baranjske županije i Općine Erdut, ravnatelja i stručnih suradnika srednjih i osnovnih škola, predstavnika ustanova i institucija za zapošljavanje, socijalnu skrb do privatnih učilišta, organizacija koje rade s mladima i za mlade kao i samih roditelja na područjima grada Osijeka i Općine Erdut, određeni su glavni uzroci ranoga napuštanja školovanja na tim područjima kao i ponuđena moguća rješenja u prevenciji.

Mladi su istaknuli da je jedan od glavnih uzroka napuštanja školovanja nemotiviranost za školovanje u pogledu sadržaja koje škole nude (puno teorije, a malo prakse), raznih socio-ekonomskih razloga te zbog nemogućnosti zaposlenja nakon završene škole jer diploma, prema njihovim riječima, nije garancija za imati posao. Drugi dionici, pak, navode kao najvažniji uzrok ranoga napuštanja školovanja neprilagodljivi školski kurikulum novim generacijama učenika koji ne slijedi njihove želje i potrebe kao i promjenu obiteljskih vrijednosti jer je sve više mladih s problemima u obrazovanju koji dolaze iz imućnijih obitelji.

U lokalnim zajednicama nema dovoljno preventivnih programskih aktivnosti za rano napuštanje školovanja, a u ruralnim sredinama potpuno nedostaju. Većinom gasimo požare, umjesto da se prvo bavimo prevencijom – istaknuli su dionici fokus grupa.

Među brojnim zaključcima mladih i dionika prikupljenih u dosadašnjem istraživanju naglašena je potreba za kvalitetnijim povezivanjem svih čimbenika u lancu prevencije ranoga napuštanja školovanja – obitelj, škola, učenik, lokalna zajednica kako bi se mladima ponudilo što više motivirajućih sadržaja i aktivnosti koje im pomažu u uspješnom svladavanju obrazovnoga sustava. Tu se ubrajaju i poludnevni boravci te podrške u učenju organiziranim po svim gradskim četvrtima i u ruralnim mjestima, ali i uvođenje kontrole i sankcija za ne provođenje istoga.

Nužno je što prije formirati bazu kojom bi se učenici pratili tijekom cijeloga obrazovnoga procesa i na taj način imao bi se uvid o njihovu eventualnu odustajanju i gdje se trenutno nalaze što je do sada velika poteškoća jer se za mnoge ne zna kada su i zašto odustali, odnosno prekinuli školovanje i što se s njima u međuvremenu dogodilo po pitanju obrazovanja.