“Volontiranje je dosta dugo za mene značilo skupljanje iskustava i rad na osobnom i profesionalnom razvoju, no uz Brezu sam uvidjela da može značiti i puno više od toga. Volontirajući na Zemlji bez granica zabavljala sam se, naučila puno novih stvari, razvijala svoju kreativnu stranu, proširila svoju mrežu prijatelja, oslobađala se od stresa i jednostavno „pustila mozak na pašu“.

Na taj način shvatila sam da mogu biti istinski intrinzično motivirana za volontiranje. A kasnije sam prepoznala da mi Breza omogućava da volontirajući koristim metode koje me zaista zanimaju, a to su film i kazalište te da se bavim temama koje su važne za lokalnu zajednicu.”

“Moje ime je Doris i studentica sam na Odjelu za kemiju u Osijeku. Volontiranjem sam se otprilike počela baviti s 15 godina, na festivalu Zemlja bez granica. Od tada, u Udruzi Brezi sam sudjelovala na raznim događanjima, upoznala puno dragih i nasmijanih ljudi uz koje sam mnogo toga naučila te sam imala priliku putovati u sklopu Erasmus+ projekata. Kroz dugi niz godina, volontiranjem sam stekla jako dobre prijatelje, naučila nove vještine, dobila sam priliku pokazati i unaprijediti svoje kompetencije, puno se zabavila te stekla vrlo vrijedna i neprocjenjiva iskustva.

Volontiranjem sam se u početku počela baviti jer sam imala viška slobodnog vremena, ali i zato što sam htjela izraziti svoju kreativnost. S vremenom, volontiranje je postao moj način života. Sva iskustva koja sam stekla, izgradila su me kao osobu i iznimno sam zahvalna na svim prilikama i mogućnostima koje sam dobila tijekom svog volonterskog angažmana.”

“Kada netko prepričava kakva je to luda navala adrenalina, straha i zadovoljstva kada se skače padobranom, možemo to samo zamišljati. Međutim, tek kada i sami skočimo moći ćemo potpuno shvatiti što nam je pjesnik htio poručiti. Možda ćemo se potpuno poistovjetiti i reći Da! To je to! Nema boljeg osjećaja!, a možda nam se želudac digne do jednjaka i na koncu shvatimo kako nam to nije niti najmanje ugodno iskustvo. Pomalo slikovito, ali mislim da sam pojasnio razlog iz kojega se odlučujem za volontiranje. Nije to skakanje padobranom u doslovnom smislu, ali skok po iskustvo svakako jest. Jedno je kada u školama i fakultetima slušamo razne teorije, ali praksa je nešto posve drukčije, živo i nepredvidivo, nešto što iz knjige ne možemo naštrebati.

Student sam Medijske kulture na Odjelu za kulturologiju u Osijeku, a rad na projektima kao što su Grad dobrih poruka, Zemlja bez granica i Mjesto za mene, pomogli su mi steći vještine kao što su odnosi s medijima, odnosi s javnošću, marketing, a uz konstantan rad s ljudima razvile su se i određene socijalne vještine. Uz iskustvo, jednako su mi bitna i stečena poznanstva i sklopljena prijateljstva s umjetnicima, volonterima i brojnim drugim ljudima iz Hrvatske i svijeta. Budući da danas svi iziskuju iskustvo prilikom zaposlenja, smatram kako je uz fakultet usputno volontiranje prilično pametan potez za sve one koji žele smisleno provesti dio slobodnog vremena, naravno, ukoliko ga imaju.”

“Volontiranje je oduvijek bila moja velika želja, koja se na poticaj prijateljice Katarine, također volonterke, i ostvarila.

Moj doprinos udruzi trajao je dvije godine tijekom kojih sam sudjelovala na sljedećim projektima i radionicama: – vođenje radionice za djecu na engleskom jeziku ‘Let’s play English’ u kojoj je naglasak stavljen na kreativno učenje jezika kroz igru – poduka iz engleskog i njemačkog jezika članovima Dokkice – prevođenje tekstova na internet stranici udruge Breza na engleski i njemački jezik – pomoć u izvođenju debatnih radionica “Zdrava obitelj” u osječkim srednjim školama – suradnica u radionici povodom Dana Europe – pomoć u međunarodnoj kulturnoj manifestaciji Zemlja bez granica Volontiranje je za mene jedno čudesno iskustvo.

Čineći dobro drugima, dajući samo mali djelić sebe, dobivamo neizrecivo puno za uzvrat. Nema ljepšeg osjećaja nego vidjeti da sam nekome uljepšala dan ili doprinijela zajednici kojoj pripadam. “

“I’m Sanni Laine, a 23-year-old student from Finland studying civic activities and youth work. I did a practical training at Breza in summer 2012. One of my teachers in Finland had visited Breza earlier and she recommended it for me. Most of the tasks I did at Breza were related to preparing for the „Land without borders“ – a lot of furniture making and painting. I was also preparing and leading a workshop in the manifestation.

It was great to be a part of Breza for a few months; I met wonderful people and learned a lot of new things. The most important thing was Croatian friendliness; it’s definitely something that Finnish people should also learn from Croatians.”

“U Brezi sam počela volontirati u listopadu 2008. godine, a nastavila sam aktivno volontirati sve do ljeta 2011. godine. U početku sam uglavnom izrađivala i ukrašavala svijeće, anđele i slične kreativne ukrase. Sudjelovala sam kao volonterka u dvije Zemlje bez granica. U Dokkici sam osmislila i vodila dvije radionice za djecu.

Od samog sam početka bila oduševljena kreativnošću ljudi iz Breze. Svidjela mi se pozitivna energija i pozitivne ideje koje obogaćuju i uveseljavaju ne samo djecu i mlade, već sve građane ovoga grada. Naučila sam da malo kreativnosti i malo dobre volje može donijeti puno radosti i stvoriti mnogo predivnih uspomena.

Ponosna sam na Brezu i Dokkicu i ponosna sam što sam i sama bila dio njihove priče. Mislim da bi svaki grad trebao imati svoju Brezu i svoju Dokkicu, no sretna sam što su svoj dom pronašle baš u Osijeku.”

“U Brezu sam došla sasvim slučajno, na poziv Volonterskog centra Osijek. Volontirajući u Brezi od 2012. godine upoznala sam zanimljive, vesele i otvorene ljude – članove, djelatnike, druge volontere. Stekla sam nova iskustva i prijatelje, naučila sam timski raditi, izvršavati svoje obveze i što znači dobro se organizirati.

U ugodnoj radnoj atmosferi nikada nisam ni primjetila koliko je vremena prošlo, sati, dana.. Tijekom priprema za Zemlju bez granica pomagala sam u različitim kreativnim i organizacijskim aktivnostima, a potom sam i osobno sudjelovala na radionicama. Mogu samo reći da mi je bilo odlično i da jedva čekam novu Zemlju bez granica!”

“Za Brezu sam čula 2008. na prezentaciji u srednjoj školi kada su nas posjetili članovi udruge i prezentirali projekt Zemlja bez granica. Tada sam bila učenica Ekonomske škole i odlučila sam se prijaviti ne znajući što me to točno čeka. Sada znam da sam dobro odlučila.

U pet godina, koliko volontiram u Brezi, naučila sam primijeniti određene administrativne poslove o kojima sam učila u školi, kako voditi tiskovne konferencije, asistirati umjetnicima na radionicama za djecu i sl. Osim toga, stekla sam nova poznanstva i prijateljstva te upoznala različite umjetnike iz Hrvatske, ali i iz inozemstva.

Iznimno sam sretna što od 2008. svako ljeto imam priliku na tjedan dana otići iz realnosti i “otputovati” u drugi svijet, svijet mašte, kreativnosti i dječjeg osmijeha.”